13.09.2006., srijeda
Nosim svu bol ovog svijeta
oko svog oka,
prave boje ljudske ljubavi:
okrutnost
želje
moć prezira
poniženja
uzbuđenje
radost
očaravajuće boje nedostojnosti
...
Da uskladim lice sa srcem
potrebni su mi
ožiljci
rezovi
ovdje
duboki urezi
više neću moći podnijeti
da moje lice bude glatko i nježno
jer moje srce to nije
|
- 21:42 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
05.09.2006., utorak
ponekad imam osjecaj kao da nemam pravo bit tuzna.
kao da sam vec odrasla, a odrasli ne placu.
odrasli se smjeskaju i kad im je najgore, potisnu to duboko u sebe i
nedozvoljavaju sitnicama da im sruse cijeli svijet.
sto ako sam vec odrasla? znaci li to da je vrijeme da se pretvaram?da sutim?
ali sve ovo sto se dogada, sve me tjera na plac..a imam li pravo plakati, smijem li?
sto ako pokazujuc slabost razocaram sve oko sebe, ili je to ono sto ocekuju.
ili je ono ceg se bojim to da cu sebe razocarat, sebe iznevjerit. jer . .
osoba zatvorena izmedu cetiri zida, sama sa svojim uspomenama,
dnevnicima, pjesmama i mislima, sama u suzama,
daleko od tudih pogleda i rijeci utjehe (ili pokude ,tko bi to sad znao),
to nisam ja.
ili, sto ako sam u meduvremenu bas to postala..
i sto ako se kad ovaj osjecaj prode ne budem
znala vratit na prethodno stanje..
.vec nastavim plutati na povrsini ove vode, ovog mulja
koji me nosi prema neizvjesnoj buducnosti,
prema svemu onom sto jos nisam spremna prihvatiti? sta onda?
ocekuje li se od mene da se nasmijesim kao uvijek i
prigrlim surovu stvarnost znajuc da nemam izbora,
da je to jedina opcija?
|
- 22:21 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
26.08.2006., subota
tesko je, znas?
svaka pjesma, svaka rijec, svaki osmijeh, poruka, dosjetka, sve moguce sjeca me na tebe.
i kako da onda prebolim? da se zatvorim negdje i ne izlazim dok tvoje rijeci ne ishlape iz mog sjecanja..
ne vjerujem da bih to mogla, da bih uspjela. pa cemu se i truditi? zasto vjerovati da vrijeme sve lijeci, da ce sve bit oke ,da cemo ponovno biti prijatelji,
ako vec znam da je to ne moguce?
imam ogromnu potrebu da nadem prave rijeci kojima bih mogla ispisati ono sto osjecam, jer samo tako cu moci prihvatiti ovu situaciju,
ali pravih rijeci nema, nema niceg cime bih mogla opisati ovaj noz koji se svakim novim danom sve vise zabija i para mi srce, dusu, utrobu, para me iznutra cijelu i ostajem samo beznadna ljuska i samo izbljedjeli lik osobe kakva sam prije bila. . .
kazu mi proci ce to, ali sto ako ne prode... sto ako ga sretnem za 10 godina i shvatim da ni za koga nisam nista slicno osjecala, da mi i dalje fali upravo ono sto sam sa njime imala?
mada mi nikad nista nismo ni imali..ili jesmo?
mozda je ona nevina, djetinja ljubav (ako se to tako moze nazvati) prozeta sramezljivoscu i nesigurnosti, upravo ono za cime moramo ceznuti, ono sto prava ljubav zapravo je. sto ako je tako?
sto ako ljubeci druge u njima budem trazila upravo ono sto sam s njim imala..
mislim da me jedino strah da to nikad necu naci ni u kome vise.
i da sam sa 18 izgubila ono za cime drugi tragaju cijelog zivota..
|
- 22:29 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
21.08.2006., ponedjeljak
Nikad nisam ni voljela tebe, voljela sam osobu koju si glumio,
prevario si i samog sebe,
a mene si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac, nisi ni sjena onog starog lika,
bio si dobar glumac, ili ja naivna publika.
Anđelima su pale maske s lica, razbile se sve iluzije i lažni sjaj,
sad vidim da si ubojica, ubio si u meni svaki osjećaj.
Ne znam kako da se borim, što se u ovakvim situacijama radi,
kad nekog iz sveg srca voliš,a istovremeno ti se gadi.
Bojao si se,
pa si me štitio od istine i uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
a sad stvarno odlazi od mene, ne želim imati posla sa kukavicama.
I na svemu ti zahvaljujem, hvala ti što zbog tebe mrzim cijeli svijet.
Od pogleda, dodira, poljubaca strahujem i svi dobiju samo moj bijes.
Bijes koji je tebi namijenjen, zbog svega što si mi pružio,
ali slabić poput tebe nije na to pripremljen, pa drugi trpe ono što si ti zaslužio.
Tvoja predstava je završila, evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem zbogom, nešto ću te zamoliti,
više nikad nemoj nikom reći volim te, jer ti ne znaš voljeti..
ovu pjesmu je napisala meni draga prijateljica, ali u potpunosti ju osjecam
|
- 22:13 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
14.08.2006., ponedjeljak
koliko naivnom me zapravo smatras?
Vjerujes li zaista da sam povjerovala svaku rijec,
da me opila svaka kap koju si mi prinio usnama,
da su me omamila sva obecanja i snovi koje si obecao ispuniti mi?
Umislio si da su moji osmijesi i rijeci pune nade sasvim dovoljni
da bi mogao uciniti mi ono sto ti je bio plan od pocetka.
Ali ne..NE!!!
Neces to uraditi. Ovo je moja dusa, neces mi ju uzeti.
Dosta je. Zaista je.
Znam da tvoja obecanja nista ne vrijede.
Krv koju si mi dao da pijem, da okusim kako bih osjetila moc,
nije ono sto mi treba. Nije ono sto zelim.
Ne treba mi svijet pod nogama, ne treba mi nista materijalno,
ne zelim nista od tebe. .
Zelim samo svoju dusu, svoju nevinost, svoje osjecaje.
Zelim ponovo osjecati sve. Bol. Patnju. Suze svoje zelim.
Sve ono sto si obecao da ga nece biti ako ti se predam.
Ne zelim. Odlazi, sotono.
|
- 23:29 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
09.08.2006., srijeda
ne znam... kad više boli
kad si tu ili kad te nema,
kad me gledaš il kad smo stranci...
ne znam...što više boli
te tvoje oči ili tvoje slatke usne,
kad su tuđe il kad su moje,
kad te želim il kad te proklinjem...
ne znam...kad više boli
kad se daje ili kad se moli,
kad se mrzi il kad se voli...
ne znam...al osjećam da boli
|
- 22:17 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
02.08.2006., srijeda
Pogledaj, vide se ožiljci
Na mojem licu.
Vide se ožiljci koje
Suze su urezale.
Što si mi to učinio
Ni sama ne znam,
Ali me ove rupe previše peku.
Ma da je barem to sve,
Ali ne, nije,
Svugdje gdje me dotakneš
Osjetiš ožiljke,
Od mene si napravio rugobu,
A ja sam još uvijek izvana lijepa
Od mene praviš rugobu,
A ja sam još uvijek slijepa.
Zar ne vidiš,
Uništavaš me,
A ja ti to nesvjesno dopuštam,
Ne znam reći stop,
Postao si gad,
Uništavaš me i riječima i djelima,
Nosi se , gotovo je,
Ali još uvijek ne u pravom smislu,
Jer još uvijek ipak volim te
pitam se, zasto ovoliko boli? kazu vrijeme lijeci sve rane, al meni je s vremenom sve teze i teze..kad ce kraj. hoce li uopce ikad bit bolje? ili su to samo price za malu djecu (jednake onima kakve mi je on pricao)?
|
- 00:09 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
30.07.2006., nedjelja
... kada se smijem
cijeli svijet je sa mnom,
a kad placem,
tako sam prokleto sama ...
|
- 13:37 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
24.07.2006., ponedjeljak
post za moju dusu
gledajuci u prazan monitor i sjecajuci se kako sam nekad obozavala pisati gluposti i izrazavati svoje osjecaje na papiru, pomisljam da nebi bilo tako lose uraditi opet nešto takvo..barem ponekad. boli me sjecanje na to razdoblje. razdoblje puno boli, patnje i suza prolivenih radi osoba koje to ne zasluzuju. u to vrijeme znala sam satima pisati o njegovim ocima, njegovoj rijecima, gestama, osmijehu..i o tome kako me i ne primjecuje. a najbolje od svega bilo je to sto sam se nakon toga jos gore osjecala. valjda sam sad pametnija. jer jos uvijek placem, patim i volim, ali zivim. prije godinu dana bila sam mrtva. sad dok ga gledam i smjeskam mu se, iako znajuci da mu nista ne znacim, ne dolazim doma placuci sto mi nije uzvratio, jer naucila sam zivjeti od nekih njegovih bezazlenih i usputnih reakcija ponukanih samo ljubaznoscu, nicim vise.
evo, u ovom trenutku pitam se, zasto od svih tema na svijetu, ja pisem o njemu, malom nevaznom bicu sto mi obasjava dane svojom..postojanoscu. mislim da bih umrla kad bi mu se nesto dogodilo . ili bilo kome drugom do kog mi je stalo. toliko se bojim patnje da je to sebicno. radije bih da ja umrem, pa da drugi pate (ili ne), nego da ja opet prozivim onaj pakao. pakao koji nikada necu preboljeti. pakao u kojem je on trenutno pod zemljom, a mogao je (i trebao) imati zivot ispunjen pozitivnim stvarima, a ja koja proklinjem svaki prozivljeni dan, jos uvijek sam ovdje. ni sama ne znam kojom svrhom, jer nista u mom zivotu nije tako dobro da bih zasluzila postojanje. ne zasluzujem zivot i zaista mi je zao sto ga imam, jer da je on na mojem mjestu, sigurno bi ga bolje iskoristio, jer bio je predobar..
ponekad me bas uhvati neki gnjev kad se ne mogu prestati pitati koja je svrha svega ovog kad je tako nepravedno. zasto se dobrima dogadaju lose stvari, zasto dobri umiru, zasto svijet mora biti tako izopacen? sad bi pravi odgovor na ovo bio - mi smo ga takvim napravili. ali nismo, jer ako On upravlja zivotom, smrcu, nasim djelima i mislima (a ja vjerujem da je tako) kako mi onda mozemo biti krivi za zlo? zlo dolazi samo od sebe. ja znam.
kako ljudi mogu zivjeti i ne biti svjesni ovog prokletstva? jesam li ja jedina svjesna cemu sve ovo vodi? ili se jedino ja varam...zivim li jedino ja u uvjerenju da su ljudi šuge, prokletinja...nisam licimjer. to mislim i o sebi i mrzim se sto sam takva. no kako da se promijenim kad sam takvima okruzena? ako se svi jebu okolo, lazu, piju, puse, drogiraju se, ubijaju zivotinje, jedu ih, ako su svi takvi kako da ja budem drugacija? pokusala sam, ali zavrsila sam u potpunoj izolaciji, bez ikog tko bi me shvatio. govorili su mi da je to jadno, da se smirim i budem kao ostale curice moje dobi...
i tako ja sad pokusavam pit, pusit i jebavat se po selu, jer upravo to rade sve ostale curice moje dobi, ali ni to mi ne uspijeva. mislim, mogu ja biti kurva, nije bad. al ne zelim. ne razumijem kako netko moze iz dosade zavrsit s nepoznatom osobom u mraku samo da bi mogao dodati jos jedno ime svom spisku?
ubijaju me razmisljanja poput ovih. bez razloga. ubija me cinjenica da nema nikog tko me razumije i tko dijeli misljenje sa mnom. glupo je to i ocekivati od 18-ogodisnjaka kojima se svijet sastoji od svih jebancija protiv kojih ja jesam. sve to treba poubijat.
....iako tu ima napisanih svakakvih sranja, nemam ja nista protiv takvih ljudi, to je njihov zivot. ja samo izrazavam svoj stav o tome.
|
- 22:20 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
21.07.2006., petak
....
ovako stoje stvari
poceli smo kao prijatelji
to je bilo ok,
ali pretvarali smo se
bio si ustrajan,
uzeo si mi puno vremena
ali si ubrzo postao moj
i uvijek si mogao cuti
kako te zamisljam uza se
to je sve sto mozes cuti od mene
ali otkako te nema
mogu normalno disati
po prvi put
i krecem dalje
zahvaljujuci tebi
sada dobivam ono sto zelim
kako da ti to kazem
imao si me
pala sam i na najgluplju
ljubavnu foru
kako to da nikad od tebe
nisam cula da zaista zelis
biti sa mnom
vjerojatno tako nikad nisi ni osjecao
imao si svoju priliku
upropastio si ju
|
- 22:31 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
19.07.2006., srijeda
stigli smo do kraja
nasa utrka je zavrsila
ni pozdrava
ni pocasti nema
ni tvoj pogled ljut
ni rijeci
ni moj osmijeh
ni dah ponosa
niceg vise nema
jer ni ti
ni ja
ne zelimo priznati
da u nasoj utrci
nema pobjednika
vec samo dva gubitnika
|
- 23:21 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
17.07.2006., ponedjeljak
večeras ću ubiti
ostatke svoje ljubavi,
utopit ću ih u moru
krvavih suza
iz mog ranjenog srca,
ugušit ću ih svojim snovima
koje nikad neću dosanjati,
zapalit ću ih vatrom
vlastitog ludila,
razbit ću ih tvojim
KAMENIM SRCEM.
|
- 22:55 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
- 22:09 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
11.07.2006., utorak
budeći se jutrima sa krvavim suzama u očima,
sa kamenom u grudima bez snage da vrištim od bola,
razmišljam o onome što me progoni.
snovi su naš križ. ono što nosimo na leđima godinama,
ma da nemamo snage da se pomaknemo sa mjesta.
i sve se čini jednakim, kao da se ne mičemo s mjesta,
a zapravo upadamo sve više i više u ponor.
i nema izlaza. utroba nam je izgrižena čežnjom za nedostižnim,
srce je prepuklo od želje za povratkom na staro, a duša je napustila tijelo
i sad smo prazni iznutra. ono što nas je na početku opčinjavalo, sada nas ubija.
ono za što smo nekad živjeli, sada nas tjera u smrt. sve se okrenulo naopako,
sve je krenulo na gore, a što je najbolje, više nema povratka.
|
- 23:05 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
07.07.2006., petak
znam da se izvučem ponekad
iz ljušture svoje,
prikažem lice,
a duša skrivena u dubine.
ostaje nešto osobno, samo moje
gradim oko sebe zidove ironije
i želim da budem takva
teška kao crna zemlja
da nitko ne vidi ogledalo melankonije
iz inata sam sve mostove sama
rušila i gradila,
sebe iz vatre vadila,
jer ja sve vidim i sve znam,
ali ovaj dio sebe nikome nedam,
čuvam ga ljubomorno
od tuđih pogleda i znatiželje
i kad je bolna tuga u meni,
ti vidjet ćeš samo veselje
jer ja sam takva.
hodam s dva lica
tužna, a sretna
gruba, a nježna
nevina, a grešna
|
- 22:15 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
06.07.2006., četvrtak
- 00:13 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
